Rijeke moga zavičaja
Rijeke moga zavičaja su rijeka
Neretva, ili bar jedan njen dio, rijeka Ljuta, Vrhovinska rijeka, i
rječica Slatinica. Rođena sam u Bjelimićima u selu Doljani. Neretva
protječe ispod samog sela. Rijeka je stoljećima produbljivala
svoja korito pa prilaz rijeci ovdje nije baš lagan. Treba uskim
puteljcima doći do same rijeke. Ali ona je tu. Nekada u dokolici satima
se došaptavam sa njom. To se posebno dešava u dugim zimskim noćima kada
ne mogu da zaspim. Do mene dopire šum nabujale i podivljale rijeke. Tada
joj ne treba prilaziti. U ljetnim danima Neretva je mirna, tiha i
prepuna čari. Iz mog sela vidite dio Neretve kao na dlanu. Vide se kao
drago kamenje rasuti virovi. Njihova zelena boja očarava.
Tu u tim virovima vlada pastrmka. Neke kažu mogu biti teške i po 20
kilograma. One su prave vladarke. Nema toga čega se plaši takva jedna
pastrmka. Naravno, osim podvodnih lovaca sa ostima. Tu u samoj blizini
sela je i stari grad Veletin. Veletin je kažu grad hercega Stjepana. Na
tom uzvišenju i danas postoji u kamen uklesana stolica Hercegova , a u
podnožju debeli veletinski «kineski» zid koji je grad čuvao od napadača.
Jedna legenda kaže da je moćni Herceg pri
povlačenju u obližnjem potoku Pačkovac ostavio top pun dukata. Ustvari,
top su trebale ponijeti sluge, ali pošto je bio pretežak, ostavili su
ga. Top je jedne prilike bila pronašla nekakva djevojka. Potrčala je
kući da pozove pomoć. Kad se vratila, topa više nije bilo na tom mjestu.
Top će kažu jedino moći pronaći nekakva djevojka koja bude sirota i ime
joj bude Fata. Da li je to tako i hoće li to biti? Ostaje da se nadamo.
Na Veletin je Herceg izveo bio i vodu iz Neretve. Neretva je tu u samom podnožju strme veletinske litice. Sa vrha Veletina do same rijeke je oko 200 metara. Tad
pumpi nije bilo. Kako je voda izvedena na Veletin, to je teško
objasniti. U ovom dijelu Neretva je najbogatija ribom. Prilaz sa lijeve
obale ovdje je teži. Sa te strane gotovo niko i ne dolazi. To
je nenaseljen predio. Ispod sela ima i jedno riječno ostrvo Suhori. Na
tom mjestu se nalazi i desetak vikendica. Vikendice su dijelom izgrađene
od sige. Siga je slična građevinskom materijalu siporeks. Lagahna je. A
lahko se može sijeći sjekirom. Liči na kamen. Sigu stvara jedan
planinski potok koji se u Neretvu ulijeva pored žicare pod selom Gapići.
Odakle dolazi takav materijal i kako to se ne zna. Sige ima u izobilju
pa betonski blokovi za zidanje i ne trebaju. Tu ljeti uživaju kupači.
Takvu oazu mira teško je naći. Ne plašite se ni saobraćaja ni
posjetilaca. Jedini strah su otrovnice koje se često mogu susresti u
ovim krajevima: poskok i riđovka. Posebna ljepota je blaga i ugodna
klima u ovom predjelu. Nema tu onih nesnosnih vrućina koje prate Neretvu
u njenom daljem toku. Tu gotovo neprekidno puše blagi povjetarac uz
Neretvu nanoseći mirise vrbe, johe, rakite, vrijeska i drugih biljnih
vrsta ovog predjela. Voda je pitka u svakom dijelu. Tu postoje i mrtvi
virovi. To su oni virovi koji su postojali dok je voda bila veća. Ljeti
kad količina vode umanji, pojedini okolni virovi izgube svaku vezu sa
rijekom. U njima ponekad ima i ribe, ali to brzo nestane. Tu je voda
topla, ugodna za kupanje. Tu svoje skrovište nalaze žabe i vodene zmije.
Najljepši vir u ovom predjelu je Opačac. Njegova voda se vrti suprotno
od kazaljke na satu. To se ovdje kaže naopako. Jedan od najljepših
virova u gornjem toku Neretve je Đevič vir. Ovaj vir se nalazi ispod
sela Ljusići. Tu se kažu utopila nekakva djevojka koja je tuda čuvala
ovce. Motiv je kažu bio ljubav. O tome u ovom kraju postoji i jedna
kraća balada. Rijeka Ljuta je najčistija pritoka rijeke Neretve. Njen
izvor je hladno planinsko vrelo koje izvire ispod same planine
Treskavice. Rijeka se probija uskim kanjonom do mjesta Sastavci.
Paralelno sa ovom rijekom teče i nešto manja Vrhovinska rijeka. I ona
izvire ispod Treskavice. Jedan dio ove rječice napaja stanovnike
Kalinovika. U oblje ove rijeke ima dosta potočne pastrmke. Vrhovinska
rijeka se u svom donjem toku zove Hotovska rijeka. Rijeka Ljuta se u
bjelimićkom kraju zove Dindolska rijeka, a u donjem toku Repišta. Obje
ove rijeke su pravi «rudnici» čiste i bistre planinske vode. Između
Dindolske i Vrhovinske rijeke, ispod sela Luko, izvire najsnažniji izvor
u cijelom gornjem toku Neretve. Zove se Krupac. Zapjenušala voda puna
bjeline ruši sa jedne litice,
teče stotinjak metara i ulijeva se u Neretvu čineći neveliku deltu. Ta
delta, pošto je široka pedesetak metara čini i prepreku svima onima koji
naume ići uzvodno tim pravcem. Tu je neobično hladna voda. Ako ste
bosi, nećete uspjeti. To nemojte ni pokušavati. Nećete stići ni do pola,
a zažalićete što ste naumili pregaziti Krupac. Ljeti je Krupac ovdje
po količini vode veći od Neretve. Od Krupca uzvodno, ljeti se možete
normalno kupati u rijeci. Voda je relativno ugodna i topla. Od Krupca
nizvodno Neretva je beskrajno hladna i ne prija kupačima. Hadnoća izvora
Krupac osjeća se sve do Konjica i Jablaničkog jezera. Najposjećenije
mjesto na rijeci Neretvi u mom kraju je ušće rječice Slatinice.
Slatinica izvire na Visočici. Sudbina je htjela da njeno ušće u Neretvu
presiječe asfaltni put. Subotom, nedjeljom i praznicima hori se pjesma,
puše roštilji i ribari. To je mjesto podsjeća na šumu Striborovu. Dugo
ne možete zaboraviti boje, mirise i zvukove, naravno i ukuse, koje
ponesete sa ovog mjesta.
Nema komentara:
Objavi komentar