DOBRO DOŠLI

NEKE POSTOVE POVREMENO AŽURIRAM....
ZATO POGLEDAJTE JOŠ JEDAMPUT BLOG.
MOŽDA IMA NEŠTO NOVO..... *****************

Bjelimići su bili u kasnom srednjem vijeku u okviru upravnog kotara (contato) srednjovjekovnog grada Veletina. Grad je sa svojim upravnim kotarom spadao u župu Zagorje koja je i pripadala bosanskoj državi. Nije poznato da li je ranije ova župa bila u posjedu Sankovića. U 15. vijeku župa Zagorje je bila u posjedu Kosača. Iako su Bjelimići bili u posjedu Kosača, u izvorima od 1442. do 1465. godine piše da su u Bosni (Anđelić, 1982, 112). Grad Veletin prvi put se spominje u historijskim izvorima 1442, a do 1465. spominje se tri puta. Jedan dubrovački izvor iz polovine od 29. 06. 1442. spominje da Veletin (sa čitavim Bjelimićima) pripada Bosni. Izvor od 04.04. 1465. godine dozvoljava zaključak da je upravitelj grada u to doba bio poznati vlastelin Juraj Čemerović (Anđelić, 1975, 118-119; 1982, 100-103). Juraj Čemerović je bio poznati diplomata kojeg je vojvoda, a kasnije herceg Stjepan nekoliko puta slao u Italiju. Čemerovići su imali vlastelinski dvor u Odžaku (nedaleko Doljana) i svoje posjede, koji su kasnije bili u timaru begova Šurkovića (Anđelić, 1982, 88, 99). Kao posjed Kosača, grad Veletin se spominje u poveljama iz 1444, 1448. i 1454. Nema podataka o funkcionisanju grada u osmanskom periodu (Dinić, 1978, 234; Anđelić, 1975, 149-151). Grad je sagrađen daleko od saobraćajnica, ali se u povelji iz 1442. spominje njegovo podgrađe. Ovaj dio hercegove zemlje pao je pod osmansku vlast 1465. godine.

Bjelimići su mjesto koje se nalazi na jugoistočnom dijelu općine Konjic, između planina Visočice, Treskavice i Crvnja te nešto manje od trideset kilometara od Boračkog jezera. Bjelimići, to je ustvari Mjesna zajednica. Naziv Bjelimići često se pogrešno poistovjećuje i zamjenjuje sa centralnim dijelom ovoga kraja, sa selom Odžaci. Tako nerijetko može se čuti da stanovništvo perifernih bjelimićkih sela ide u školu ili u prodavnicu u Bjelimiće. Sam naziv Bjelimići vjerovatno ima veze sa bijelim snježnim pokrivačem jer se snjegovi zadrže u ovom kraju nešto duže nego u susjednim mjestima Glavatičevo i Župa Zagorska.


Međutim, u istraživanjima i sam dr. Pavao Anđelić ostavlja mogućnost da se naziv Bjelimići može povezati i sa srednjevjekovnim prezimenom Bjelim odnosno Bjelimlić. Ti Bjelimlići su još za vrijeme turske odselili. Da to ima neke veze pokazuje i veći broj stećaka u mjestu Police u sred Visočice, a i jedan predio u selu Ježeprosina u srcu Bjelimića “bez ikakva razloga” zove se Bjelim. Bjelimići su kraj koji popunjava prostor između Visočice i rijeke Neretve. Odžaci se nalaze na nadmorskoj visini od 1000 metara. Najsjevernija sela Luka i Gradeljina, a najjužniji su Doljani i Zabrđani. Zajedno sa Gornjom i Donjom Ljubučom ova sela se nalaze u neposrednoj blizini Neretve. Iz Konjica do Bjelimića je asfaltni put. Put vodi preko Boraka, Boračkog jezera i Glavatičeva. Nedavno je asfaltiran i putni pravac Odžaci – Luka. Ovim pravcem preko Visočice može se brže stići do Sarajeva, ali je put makadamski od Luke do Sinanovića. Ako idete prema Kalinoviku, asfalta neče biti dalje od prevoja Vojle. Prilično lošim makadamskim putem ide se preko Dindola, pored sela Hotovlje, Kutine i kod sela Graiseljići izlazi se na asfaltni put Kalinovik – Ulog. Iz Odžaka do Kalinovika je tridesetak kilometara. Svako selo u Bjelimićima ima struju, put, telefon i vodu. Na uzvišenju Hum nalazi se predajnik za mobitele. Mada Hum dominira nad cijelim krajem, ipak rubna sela gotovo da nemaju signala. TV signala u Bjelimićima nema. Svi imaju satelitske antene. Gledaju ono što im je dostupno. Radio signal takođe je veoma slab. Daleko se bolje čuje Radio Split, nego Radio Sarajevo. Radio Konjic nije dostupan u Bjelimićima. U novije vrijeme pojedina domaćinstva ptiključuju paket Moja TV: Time preko telefonske žice imaju oko 80 domaćih i stranih kanala. Mahana ovog načina jeste što paket mogu imati samo oni koji nisu udaljeni od pošte više od 3 km. Danas (2012.god) u Bjelimićima ima oko20 takvih priključaka i pet priključaka na internet.....

Mjesni ured Bjelimići

 

Zgrada Mjesnog ureda Bjelimićinalazi se u Odžacima. Nekada je to bila kuća u vlasništvu porodice Kurtović. Poslije Drugog svjetskog rata u njoj je bio Mjesni ured. Čuveni su bili radnici u Mjesnom uredu: Alija Brkan, Nurko Biber i Nazif Trnka. U tom vremenu SFRJ sav kulturni i politički život ovoga kraja išao je preko Mjesnog ureda i tih ljudi. Dana, 23.11.2010.godine službenici Općine Konjic ugasili su Mjesni ured Bjelimići (valjda, odluka Općinskog vijeće dana 22.11.2010,). Na taj dan u jedan kombi pokupljeno je ono što je zapisivano i unošeno od dolaska Austro-Ugarske, od barona Benke i Benjamina Kalaja, do danas i odveženo put Konjica. Ko zna ? Možda tako i mora biti. A možda su ovim kombijem odvežene posljednje nade i snovi ljudi u ovom prkosnom mjestu koji vjeruju da će ovaj kraj preživljeti ovu poslijeratnu migraciju....

Bajram u Bjelimićima

 

Bajram - to je poseban praznik u Bjelimićima. Čini mi se da ljudi nigdje na ovome svijetu ne znaju uživati u čarima bajramskih dana i svega onoga što nosi jedan Bajram, kao ovdje. Danas se bajram-namaz klanja u renoviranoj bjelimićkoj džamiji. Ugodno je i toplo u ovom izvanredno lijepo uređenom objektu u Bjelimićima. Poslije svakog bajram-namaza obavezan je odlazak na šehidsko groblje i učenje fatihe..